Prekinuta idila usnulog sna

Konjanici

Poezija — Autor brokendream @ 18:05

Kročim nogom napolje na ulicu,
vidim sunčan dan,
sunce me pozdravlja i počnem da gledam oko sebe.

Ulica je danas čista i uredna,
ali juče je bila šljunkovita.
Oni prolaze njome. 


Crveni konjanik, mi kaže stop,
Crni konjanik, prenosi poruku buduće nesreće,
Beli konjanik, mi kaže sve je u redu.
Ne mogu ih zaustaviti.


Okrećem glavu za natpisima oko mene,
menjaju se, kao da su za mene napisani,
kao da si ih meni poslala. 

Oni ih nose i imaju zadovoljan osmeh na svojim licima,
smeju se i gledaju me, nesiguran sam,
je su li to tvoji prijatelji?


Crveni konjanik, mi kaže stop,
Crni konjanik, prenosi poruku buduće nesreće,
Beli konjanik, mi kaže sve je u redu.
Ne mogu ih zaustaviti.

Kuraže me i bodre,
Pa i previše,
opet se bojim,
čime sam ja to zaslužio.

Vidim nisu odavde,
došli su ovde,
nisam ih zvao.

Ali ja se ne bojim njih,
crni konjanik je noc,
beli dan,
a crveni sunce. 

Crveni konjanik, mi kaže stop,
Crni konjanik, prenosi poruku buduće nesreće,
Beli konjanik, mi kaže sve je u redu.
Ne mogu ih zaustaviti. 


Gledam ih bezbedno sa terase,
Prolaze,
Oni znaju kad pogrešim,
oni su tu, da me spreče,
oni su tu da mi sugerišu.


Borba sa satom

Poezija — Autor brokendream @ 10:06

Sat mi otkucava. Baterija mu se istrosila.
Ali vreme ne stoji, vreme nosi,
nosi me kao bujica,
nosi me u nepoznato.

Naslovi oko mene i poruke koje me progone,
gledam oko sebe i ne verujem.

Sekunde teku sporo,
svaki otkucaj mi remeti otkucaj srca,
moj um traži oslonac,
oslonac koji si mi oduzela. 

Sve oko mene mi sugerise na tebe,
ne razumem,
zašto se tako igraš samnom?

Osećam grom u grudima,
dok sedim u mojoj stolici,
znam nije isto kao pre.

Sekunde teku sporo,
svaki otkucaj mi remeti otkucaj srca,
moj um traži oslonac,
oslonac koji si mi oduzela.  

Zidovi moje sobe mi se primiču,
nalazim oslonac samo u pulsevima mog srca,
a ono kuca kao ludo,
i plaši me. Telo mi odumire.

Moje oči gledaju drugačije,
gledaju u pune tri dimezije,
drugačije doživljavam sobu,
sva je nestvarana.

Sekunde teku sporo,
svaki otkucaj mi remeti otkucaj srca,
moj um traži oslonac,
oslonac koji si mi oduzela.  

 

Sve mi je kao jedan film,
film koji nisam birao,
film kome nisam znao kraj.


Powered by blog.rs