Prekinuta idila usnulog sna

Prešao sam duge staze Vavilona
staze haosa i mrznje,
izmarširao gradove paranoje,

video mračne, video svetle,

duge staze ljudskog uma, prostranstvo bez granica,
zivot sa voljenom koja je daleko,
ljubav i strast u srcu,
samo za tebe,
samo za tebe,
moja neljubljena.

Obožavao kovitlac tornada misli, gubio svoje sidro razuma,
u mojim mislima bio opsednut platonskom ljubavi,

sa svemirskim razaračem, prejezdio tamu ljudskih umova,
utonuo u svoju paranoju,
 
ljubio sliku željene,
jednine u kojoj sam nasao utočište svojih želja i strasti.

duge staze ljudskog uma, prostranstvo bez granica,
život sa voljenom koja je daleko,
ljubav i strast u srcu,
samo za tebe,
samo za tebe,
moja neljubljena.

sto sam dublje išao, pliće sam dolazio.
gurao prema vrhu, plivao po dnu, bez daška vazduha,

duge staze ljudskog uma, prostranstvo bez granica,
život sa voljenom koja je daleko,
ljubav i strast u srcu,
samo za tebe,
samo za tebe,
moja neljubljena.

oči, oči koje me prate, oči koje me guraju,
moje oči koje probijaju, oči koje parališu,
one dominiraju, one upravljaju.
sunce koje me gleda odozgo, mesec koji je topao u noci,
mesec koji mi daje utehu i pored meseca
jedna zvezda koja je moja voljena.

duge staze ljudskog uma, prostranstvo bez granica,
život sa voljenom koja je daleko,
ljubav i strast u srcu,
samo za tebe,
samo za tebe,
moja neljubljena.